[ Pobierz całość w formacie PDF ]

zgranut re%0Å„enim i da je spustio ruku s revolverom. %7Å„ustri se
mua
kar%0ńić naglo okrene, Erast Petrovi%0ń ugleda u sebe
uperenu cijev karabina i jedva ga stigne udariti odozdo. Cijev
grune plamen, opr~
i lice ~
arkim vjetrom. Sa stropa se prosu
trunje. Prst kolea
kog asesora spontano stisne obara%0Å„, i
herstal, sa spua
tenim osigura%0Å„em, poslua
no opali. Mia
a Mali
se uhvati rukama za trbuh i sjedne na pod, tanko zajau%0Å„e.
Sjetiva
i se boce, Erast Petrovi%0Å„ se osvrne prema Fiski. Ali ova
na prasak ni glavu nije podigla - samo je uho prekrila
jastukom.
Evo, razjasnila se neo%0Å„ekivana Mia
ina uslu~
nost. Vjea
to je
odglumio, uspavao oprez i doveo detektiva kamo je ~
elio.
Samo, odakle je mogao znati da je Erast
Petrovi%0Å„ brzinom reakcije bio %0Å„uven %0Å„ak i me
u »a
ulja-
jućima«?
Pitanje je je li aktovka ovdje. Erast Petrovi%0Å„ odmakne nogom
tijelo koje se trzalo, gurne ruku u nia
u. Prsti napipaa
e
hrapavu ko~
nu plohu. Tu je!
Fandorin se nagne nad Mia
u. Ovaj je ubrzano treptao i
grozni%0Å„avo oblizivao bijele usne. Na %0Å„elu su mu izbijale kapi
znoja.
- Doktora! - proa
tenja ranjenik. - Sve ću reć', nia
ta neću
prea
utit!
Rana je tea
ka, ustanovi Erast Petrovi%0Å„, ali herstalov kalibar
je mali, tako da, ako ga se brzo dopremi u bolnicu, mo~
da i
pre~
ivi. Takav svjedok treba pre~
ivjeti.
- Sjedi i ne mi%0ńi se - re%0ńe Fandorin naglas. - Dovest ću
ko%0Å„ijaa
a. Pokua
aa
li otpuzati, sav će ~
ivot iz tebe isteći.
Kr%0ńma je bila prazna. Kroz mutne prozor%0ńiće probijalo se
blijedo ranojutarnje svjetlo. To%0Å„no na sredini, na prljavom
podu, zagrljeni, le~
ali su mua
karac i ~
enska. Ona je imala
podignute skute - Erast Petrovi%0Å„ se okrene. 
ini se da via
e
nema nikoga. Ne, u kutu na klupi spavao je ju%0Å„eraa
nji
slijepac: pod glavom mir prosja%0Å„ka torba, na zemlji duga%0Å„ki
a
tap. Kr%0Å„mara Abdula - kojeg je Fandorin ~
arko ~
elio vidjeti -
nije bilo. Ali a
to je to? Kao da netko tiho hr%0Å„e u sporednoj
prostoriji.
Erast Petrovi%0Å„ oprezno odmakne cicanu zavjesu i padne mu
kamen sa srca - evo pokvarenjaka. Razvalio se na a
krinji,
brada mu stra
i uvis, usta s debelim usnama mu otvorena.
Kolea
ki asesor gurne mu cijev ravno me
u zube. Re%0Å„e
srda%0Å„no:
- Ustaj, Abdule. Jutro je pametnije od ve%0Å„eri. Tatarin
otvori o%0Å„i. Bile su crne, mutne, lia
ene bilo
kakvog izraza.
" Odupri se, potr%0ńi - zamoli ga Fandorin. - A onda ću te ubiti
kao psa.
" Sta ću bje~
at' - mirno odvrati ubojica i a
iroko zijev-ne. -
Nisam klinac da bje~
im.
" Na vjea
alima ćea
zavra
iti - re%0Å„e Erast Petrovi%0Å„, s mr~
njom
gledajući u male ravnodua
ne o%0Å„ice.
" Valjda tako treba bit' - slo~
i se kr%0Å„mar. - Sve je volja
Alahova.
Kolea
ki asesor se svim silama borio s neizdr~
ivim svr-be~
om
u ka~
iprstu.
-Joa
i Alaha spominjea
, smeće! Gdje su ubijeni?
- A u spremia
te zasad sam pospremio - drage volje saopći
ne%0Å„ovjek. - Mislio sam poslije u rijeku bacit'. Evo tu je
spremia
te. - I poka~
e na daa
%0Å„ana vrata.
Vrata su bila zatvorena zasunom. Erast Petrovi%0Å„ sve~
e
Abdulu ruke njegovim ko~
nim remenom i srca ispunjena
~
alosnom boli podigne zasun. Unutra bijaa
e mra%0Å„no.
Pri%0Å„ekava
i, kolea
ki asesor na%0Å„ini jedan korak, pa drugi i
najednom dobije straga sna~
an udarac bridom dlana po
vratu. Nia
ta ne shvaćajući, napola oa
amućen, srua
i se ni%0Å„ice,
a netko navali na nj odozgo i bijesno zadahta u uho:
- Gdze je gospodzin? Ubim kao pas!
Tea
ko, zapinjući - udarac je bio ozbiljan, a i sjeo je na
ju%0Å„eraa
nju kvrgu - Fandorin propenta na japanskom:
- Zna%0Å„i, ipak u%0Å„ia
rije%0Å„i, lijen%0Å„ino? 1 ne izdr~
i, raspla%0Å„e se.
Ali, ni time a
okovi nisu zavra
ili. Kada se Fandorin, zamotava
i
Masi razbijenu glavu i pronaa
ava
i ko%0Å„ijaa
a, vratio po Mia
u
Malog u Fiskin sobi%0Å„ak, Ciganke ondje nije bilo, a Mia
a via
e
nije sjedio naslonjen na zid, nego je le~
ao na podu. Mrtav. I
nije umro od rane na trbuhu - netko je vrlo precizno
banditskom kralju prerezao grlo.
Erast Petrovi%0Å„ se sa spremnim revolverom ustuma-rao po
mra%0Å„nom hodniku, ali ovaj se granao i vodio u mrkli, vla~
ni
mrak. Tu ne samo da ne bi nikoga naa
ao, nego bi se, ne daj
Bo~
e, i sam izgubio.
Izaa
ava
i iz Robije van, Fandorin za~
miri zbog sunca koje je
provirilo iznad krovova. Masa je sjedio u ko%0Å„iji, jednom
rukom stia
ćući povjerenu mu aktovku, a drugom %0ńvrsto
dr~
eći za vrat svezanog Abdula. Pored njega je stra
ala
bezobli%0Å„na gomila - omotano pokriva%0Å„em tijelo Ksaverija
Feofilaktovi%0Å„a.
- Kreći! - vikne Erast Petrovi%0ń sko%0ńiva
i na sjedia
te pokraj
ko%0Å„ijaa
a. `
to prije s tog Bogom prokletog mjesta. -Tjeraj u
Malu Nikitsku, u ~
andarmeriju!
Glava deseta, u kojoj general-gubernator pije kavu uz
pecivo
Stra~
mea
tar koji je de~
urao pred vratima Moskovske
gubernijske ~
andarmerijske uprave (Mala Nikitska broj 20)
pogleda %0Å„udnu trojku koja je izlazila iz ko%0Å„ije s ra-
doznaloa
ću, ali bez osobita %0ńu
enja - na takvom mjestu
sva%0Å„ega se nagledaa
. Prvi je sia
ao, spotaknuva
i se o stepe-
nicu, crnobradi Tatarin sa svezanim rukama na le
ima. Za [ Pobierz całość w formacie PDF ]

zanotowane.pl

doc.pisz.pl

pdf.pisz.pl

ssaver.htw.pl